... kućna dostava ...

istorijat pranja i peglanja

Od trenutka kada je čovek pronašao tkaninu i počeo je koristiti u svrhu oblačenja, počeo je tu tkaninu održavati čistom. Prvi crteži praljudi pokazuju kako se „čopor“ okupljao na reci i kroz vodu probacivao tkaninu kako bi je oprao.

Pračovek je uvideo da se udaranjem tkanine o stene na obali lakše i lepše pere tadašnja odeća... I tako je nastala prva „veš mašina“.

Pojavom sapuna, koji se pravio od pepela i masti životinja, došlo se na ideju da se sapun, kojim su se ljudi prali upotrebi i za pranje odeće. Kako bi se manje sapuna trošilo i postigao veći efekat, ljudi su trljali tkaninu sapunom a potom gazili po njoj u nekom lavoru ili slično.

Za posebno zaprljane odevne predmete su koristili i toplu vodu, a primetili su da se rukama, iako mnogo mukotrpnije, postiže bolji efekat pranja. Tako se „pranje na ruke“ odomaćio kod čoveka još pre oko 4500 godina...

Od tada, kada je nadjena tehnologija pranja veša, pa do današnjih savremenih veš mašina koje pomoću jake elektronike same određuju kako se veš pere, sve se odigralo munjevitom brzinom... Gaženje u lavoru je zamenjeno udaranjem (mlaćenjem) veša motkama ili udaranjem o kamenje čime se veš ujedno i cedio i taj način se održao do današnjih dana u zabitim delovima sveta.

Izumljene su ubrzo daske o koje se veš trljao, da bi ideja o stalnom prevrtanju veša i jačem efektu pranja prerasla u epohalno otkriće. U XVII vek ulazi se sa prvom veš mašinom, koja se sastojala od bubnja u koji se stavljao veš i koji se okretao ručno. Taj princip je osnova rada svake veš mašine i održšao se kao zvezda vodilja do dan danas.

Kada je ručno okretanje postalo isuviše naporno, a sa pronalaskom prvih motora, isti su iskorišćeni da bi zamenili ljudsku snagu i vreme. Prve takve mašine pojavile su se krajem XVIII veka. Dalje je sve išlo munjevito...

Čovek je u mašine ugrađivao polako sve što mu je nedostajalo. Pre svega gorionike (prvo na običnu vatru pa kasnije i na plin) koji su zagrevali bubanj i vodu u nemu, povećavao je bubanj u zavisnosti od potrebe a sa razvojem motora stavljao one koji brže i bolje rade...

Mašina sa kakvom se danas srećemo je baš to... spakovano u metalnu kutiju i sa nizom programa koji nam pomažu u radu i oslobađaju sedenja pored iste dok radi... Princip je ostao isti, veš se i dalje okreće i mulja i na taj način pere. Što je veš zaprljaniji, to mu više mesta u bubnju treba, to mu treba više praška i toplija voda...

Zajedno sa razvojem pranja, sa malim zakašnjenjem počelo se razvijati i peglanje veša. U početku su tekstilne stvari stavljane ispod veće težine kako bi se ispravile. Ubrzo se pojavila drvena presa, još u doba rimljana ali je nešto naravno falilo... Prve „ prave pegle“ su bile u stvari kamene ploče koje su pritiskale veš... Čovek je brzo shvatio da kamene ploče mnogo bolje isprave veš kada su vruće, počeo ih je stavljati u vartu kako bi ih pre ravnanja veša zagrejao... I tako izmislio prvu peglu... Bilo je to pre više od 2300 godina...

Kao i kod mašine, stvari su se logično i vrlo brzo razvijale. U XIII veku pegla je poprimila oblik koji sada ima. Najveći problem (njena funkcionalnost) se razvijala kroz vekove...

Telo prvih pegli bilo je puno. Zagrevanje se vršilo stavljanjem u vatru ili žar, a kasnije kada se plin odomaćio stavljanjem na gorionike. Problem koji je stvaran ovim načinom grejanja pegle je prljavština koja se prenosila na veš...

Tako je telo pegle postalo šuplje, i u njega se stavljao žar ili usijano kamenje. Plin je doveo do ugrađivanja gorionika unutar pegle koji je zagrevao ploču... sve do pronalaska i eksploatacije struje... Današnje pegle oslobađaju žene of „fajtanja“ veša, proizvodeći i izbacivajući paru pod određenim pritiskom, dok se grejanje ploče određuje termostatom, u zavisnosti od vrste tkanine...

Mogli bi vam o genezi pranja i peglanja pričati još jako dugo... Uvesti pronalaženje prvig sušara i centrifuga... Otvoriti posebno poglavlje o pronalascima hemijskih preparata koji nam pomažu u pranju... Ali to bi bilo suvišno...

Hteli smo samo da vas uvedemo u svet pranja i peglanja kroz jednu drugu prizmu i pokažemo, da se čovek od svog postanka bavio svojom higijenom i izgledom, pokušavajući da sebi na najlakši način priušti najkvalitetnije...

Mi smo vrh piramide ove priče!